Intervju: Hrvoje Jurić – biciklom oko svijeta, s dva psa i srcem na Papuku
Hrvoje Jurić je sinonim za biciklističku avanturu. Iza sebe ima tisuće kilometara, ekspedicije do najsjevernijih točaka Europe, put oko svijeta i dvojicu četveronožnih suputnika, Enu i Maxa. No, danas živi na Papuku, gdje između šumskih staza, jutarnjih rituala i priprema za nove projekte, ponovno pronalazi smisao u vožnji, tišini i pisanju.
U razgovoru za Biker Shop, Hrvoje otkriva zašto je gravel bicikl postao njegov novi suputnik, kako izgleda logistika putovanja s psima, što znači pomicanje osobnih granica, kako se pripremaju veliki projekti, ali i zašto vjeruje da svatko tko razmišlja o prvom biciklističkom putovanju - to jednostavno treba učiniti.
1. Hrvoje, teško je zamisliti modernog hrvatskog putopisca koji je više na kotačima od tebe. Što te još uvijek tjera na put - nakon svih kilometara i granica koje si prošao?
Dugo godina išao sam iz jedne krajnosti u drugu i nakon puta oko svijeta malo sam stao na loptu. Možda je to bilo zasićenje biciklom ili putovanjima općenito, ali nakon tog projekta, u kojeg sam uložio sve što sam imao osjećao sam da mi je potreban predah. Onda je došla korona i sve se promijenilo. To je zapravo bila borba za goli opstanak jer je sve stalo, točnije sve što sam radio I od čega sam živio je doslovno preko noći nestalo. Iskrenije bi bilo kazati da je “netko pritisnuo pauzu” do boljih dana. U međuvremenu sam se našao u fotografiji, dug putu koji još uvijek traje i bicikl je nekako ostao sporedan. Došao je i Max, kojeg smo pronašli baš na jednom biciklističkom putovanju dok smo Ena i ja ucrtavali “Via Adriatica bike” rutu. Možda ta potreba da zaradim za kruh je bicikl gurnula u drugi plan, ali sve vrijeme nekako je bio tu, na čekanju. Unazad godinu dana, kad sam počeo voziti gravel jednostavno se sve promijenilo. Zapravo, kupovinom kuće je mnogo toga sjelo na svoje mjesto. Nismo više bili klošari, sad smo postali klošari s bazom, a kako se kuća nalazi van naselja, do koje vodi makadam - gravel je bio najlogičnija opcija.
2. Nedavno si promijenio bicikl - možeš li nam reći koji točno model trenutno voziš i zašto si ga izabrao? Kakva je razlika u odnosu na prethodne avanture?
Mislim da sam se na neki način “izdovoljio” s klasičnim putovanjem na biciklu koji je bio pretrpan s bisagama. Godine i staž sigurno idu u prilog tome. Kad sam krenuo putovati biciklom, tamo 2011., vozilo se što se imalo. U početku je bilo svakako, sve dok jednog dana nisam dobio odgovor na mail od Giant Hrvatska gdje sam dobio Expedition AT1 model, s kojim sam putovao po cijeloj Europi, do Nordkappa čak dva puta. Suradnja je to koja se iz poslovne pretvorila u prijateljsku i traje još i danas. Trenutno vozim Giant Revolt X Pro, gravel bicikl koji je idealan za Papuk i okolicu. Pruža puno mogućnosti po pitanju ruta jer je cijeli Papuk prošaran šumskim cestama, makadamom i prtenim putevima. Na njemu se ujedno fizički pripremam kako bih vratio kondiciju i nastavio projekte koji su vezani za bicikliranje. Od nedavno posjedujem i Giant Propel, aero bicikl kojeg sam vozio nekoliko godina. To je prava zvijer i čisto zadovoljstvo na dva kotača.
3. Tvoji najvjerniji suputnici su psi Ena i Max. Kako izgleda organizacija puta kad putuješ s četveronožnim prijateljima - što je teže, logistika ili emocije?
Teže je ostaviti ih negdje, zato na sva putovanja idu sa mnom. Zapravo, idemo zajedno jer se putovanja prilagođavaju njima. Recimo, zimski Nordkapp 2023. napravljen je tako da smo godinu dana prije putovali sjeverom, s ciljem snimanja polarne svjetlosti. Tu sam si zapravo potvrdio da im zima odgovara I da im neće biti problem da zajedno putujemo biciklom prema Nordkappu. Logistika je tu najveći problem, ponajviše hrana jer, recimo, za mjesec ili više dana putovanja moram imati oko 30 kilograma hrane. To je nemoguće ponijeti na biciklu, pa je bitno iskomunicirati ili organizirati kako dostaviti hranu uz cestu, tj. rutu po kojoj se putuje.
4. Mnogi ljudi "romantiziraju" bikepacking, ali znamo da iza svakog kilometra stoje sati pripreme. Kako izgleda tvoj proces - od ideje do realizacije jedne velike ture?
U počecima sam plaćao danak neiskustvu, ali od nečega se moralo krenuti. Ja sam krenuo od svojih pogrešaka, pa sam naučio da, ukoliko želite od svog putovanja napraviit projekt koji ima glavu, tijelo i rep s pripremama i pronalaskom sponzora morate krenuti godinu dana prije same realizacije, odnosno polaska na put. Sve ovisi koliko sam projekt traje i kakvog je karaktera, ali bitno je da ste 100 posto fokusirani na njega. Svaka distrakcija znači manje šanse za realizaciju. Recimo, kod sponzora sam uvijek gledao da to budu partneri čije usluge i sam koristim i u čije proizvode vjerujem. Novac je bitan kod velikih ili projekata uopće, ali valja dobro odabrati koje partnere imati uza svoje ime.
5. Na jednom intervjuu si rekao da su tvoje ekspedicije “pomicanje granica, ali i potraga za smislom.” Jesi li ga pronašao, i gdje ti je sada najviše "doma"?
Da, a s vremenom sam naučio da je pomicanje granica vrlo bitno, ali manje bitno od pronalaska granice kad ste najslabiji. U tom trenu, kad shvatite koliko ste ranjivi i koja je točka pucanja tu ste zapravo najjači. Naravno, ako poslušate zdravi razum i stanete na vrijeme. Što sam stariji nekako mi se čini da je to bio smisao ekstremnijih putovanja koja su iza mene - pronaći granicu pucanja i prihvatiti sebi da sam i ja od krvi i mesa i da imam slabih točaka. Istini za volju, put oko svijeta i slični (megalomanski) projekti dignu ego. Lagao bih kad bih rekao da mi je ego uvijek bio isti. Međutim, vrlo brzo shvatite koliko je sve to prolazno. Možda je teško za povjerovati, nekad i zaboravim da se put oko svijeta “dogodio”.
6. Vozio si od Norveške do juga Europe, prošao daljine koje većini zvuče kao znanstvena fantastika. Koji ti je bio najteži trenutak na putu i kako si ga prebrodio?
Definitivno tih par situacija kad nisam imao novaca za hranu. Ne znam što je bilo teže, voziti stotine kilometara bez hrane ili sam sebi priznati da sam pogriješio i doveo se u takvu situaciju. Još je teže bilo priznati si da su roditelji bili u pravu, a ja u krivu. Međutim, u takvim trenucima si nekako zapečatite sudbinu. Iz najtežih trenutaka izaći kao pobjednik nije jednostavno jer, sami sebi ste najgori neprijatelj i suparnik. Kiša, snijeg i led, promet u Sibiru, sve je to ništa u odnosu kad čovjek nema novaca za hranu. Siguran sam da bi drugi i drugačije postupili, moguće da se ne bi našli u toj situaciji, a netko bi i odustao. To je vrlo diskutabilno.
7. Osim što voziš, pišeš knjige i snimaš dokumentarce. Možeš li nam otkriti što trenutno pripremaš i kad možemo očekivati tvoj sljedeći veliki projekt?
Trenutno se u ovom loncu u mojoj glavi kuha nekoliko projekata i najmanje jedna knjiga. Sad se nalazimo na sjeveru Hrvatske, u Međimurju, točnije u kući koja se zove Matulov grutn. To je tradicionalna međimurska kuća koja je edukacijsko-istraživački centar i dijelom je stalan likovni postav o livadama i leptirima gornjeg Međimurja, a drugi dio odnosi se na boravak i stvaralački rad. Cilj je završiti rukopis ili dio rukopisa nove knjige I nastaviti s pripremama za “Muskox Expedition”. Radi se o vrlo ekstremnom pothvatu na sjever Europe, točnije u Dovre planine koje su smještene između Osla i Trondheima. Moj prijatelj Josip Augustinović Gusta i ja krećemo na zimu automobilom do Norveške, odakle ćemo na skijama uprti u planinu u potragu za mošusnim govedima. Cilj je snimiti ih i napraviti kratak dokumentarac o njima. S biciklističke strane, za 2026. Pripremam CapeNorth 4000, ali o tome za koji mjesec.
8. Koliko ti je bicikl više od prijevoznog sredstva? Jesi li još uopće putnik ili si zapravo “doma” čim sjedneš na bicikl?
Mislim da je bicikl način življenja, odnosno da to s vremenom toliko postane standardan dio života i poput ovisnosti se ispreplete s ostalim aktivnostima. Često i prevagne, pa recimo sad na krovu ili na kuki auta uvijek imam dva bajka i svaki odlazak na teren odradim trening. To zapravo i nije trening, više je kao ispušni ventil jer kad sjednem na bicikl svi problemi ostaju iza mene. U tih sat ili dva osjećam se kao slobodan čovjek, neopterećen I kao da sam u “zenu”. Meni je u početku bicikl bio jedino prijevozno sredstvo koje sam si mogao priuštiti, čak zapravo ni to. Prva dva bicikla su bila poklon jer sam bio toliko jadan i siromašan da ni bicikl kako treba nisam imao. Kasnije se ta brojka povećala, a kad sam prodavao kuću neke sam poklonio, neke prodao u pola cijene. U jednom trenu imao sam Mrc’nu (Expedition AT1) i bicikl s kojim sam napravio put oko svijeta. Oba potrošena i izrađena, baš poput mene. Ali, kako sam već naveo, bicikl je standardan dio mog života i poput Ene i Maxa dio mene. Ne mogu ga odvojiti, iako smo imali faze kad smo se jedan drugome zamjerili. Ali to tako valjda mora biti.
9. Živiš na Papuku, daleko od gužve i gradskog ritma. Kako izgleda tvoj svakodnevni život kada nisi na putu i koliko ti priroda znači u svemu što radiš?
Izgleda tako da u 6 ujutro samo u gaćama izađem na terasu i pustim svoje jazavce da obave jutarnju rutinu. Onda napravim kavu, lagani doručak, pranje zubi i napravimo krug oko Biškupaca, što je nekih sat vremena. Ako ne radim za laptopom onda odem u Lugarnicu na kavu, kafić u Velikoj, gdje sam već stekao puno prijatelja, ponajviše zahvaljujući Sanji i Gusti. Da se razumijemo, njih dvoje i Anto (koji mi je i prodao kuću) su možda i glavni razlozi zašto sam odabrao Papuk i Slavoniju. Do kraja dana odradimo jedan od vrhova, sada sve više po nemarkiranim stazama i trudim se otkriti Papuk koji nije toliko razvikan i gdje turisti ne dolaze. Ne kako bih ga učinio poznatim, to najmanje. Činim to kako bih upoznao planinu (ili goru, kako vam je draže) koja mi je u dvorištu. Ne možete putovati i blesati po svijetu, a da ne znate svoje dvorište.
10. I za kraj, što bi poručio nekome tko još uvijek samo razmišlja o biciklističkom putovanju, ali ga koči strah, posao, obaveze? Gdje je granica između običnog života i avanture?
Uvijek će biti razlog za odustati i razlog za otići. Uvijek. Razlika je u tome što, ako odustanete prije ili poslije ćete se pitati što bi bilo kad bi bilo. Evo vam na mom primjeru - nikada nisam bio biciklist, nikad me nisu zanimala putovanja, pa sam otišao. Taj jedan odlazak je promijenio cijeli moj život na bolje. Možda bih sad i dalje bio bankar, a možda bih skončao kroz prozor iste te banke. Nije ni bitno. Bitno je da se usudite probati, da pronađete dovoljno razumnih razloga zašto ići naprijed. Mislim, i nogom u guzicu je put prema naprijed, ali zašto to ne biste sami napravili? Život u Hrvatskoj, odnosno preživljavanje je dovoljna avantura sama po sebi, tako da mislim da smo samim rođenjem svi donekle baždareni da trpimo, da se trošimo i da se borimo. Ako sjedite doma u naslonjaču i svađate se s Facebook ratnicima, umjesto da vozite bicikl i upoznajete nove ljude, nove krajolike i time u poznajete sebe, onda vas ne treba žaliti. U narodu bi se reklo “sam pao, sam se ubio”.
BICIKL GIANT Revolt Advanced 0 Aurora Noise 2025
Trenutna cijena: 4.346,06€ Cijena sadrži PDV
Bicikl GIANT Revolt 0 Black
Trenutna cijena: 1.999,00€ Cijena sadrži PDV
Bicikl GIANT Revolt 0 Mars Dust
Trenutna cijena: 1.999,00€ Cijena sadrži PDV
Bicikl GIANT Revolt Advanced Pro 0 Interstellar
Bicikl GIANT Revolt X Advanced Pro 2 Misty Forest
Trenutna cijena: 3.999,00€ Cijena sadrži PDV
Trenažeri
Gume
Trake za trčanje